NAJAVA ZNANSTVENOG SKUPA POVODOM 100. OBLJETNICE ELEKTRIFIKACIJE SPLITA

Grad Split je prije 100 godina – 15. srpnja 1920. dobio javnu električnu rasvjetu, što je bio jedan izuzetan događaj za daljnji kulturni i gospodarski razvitak Grada. Povodom tog događaja Društvo prijatelja kulturne baštine zajedno sa suorganizatorima Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Muzejom grada Splita, Sveučilišnom knjižnicom u Splitu te HAZU-Zavodom u Splitu, planira organizirati znanstveni skup “I bi svjetlo” sredinom studenog 2020. u Palači Milesi, sjedištu Zavoda HAZU-a u Splitu. Na tom interdisciplinarnom skupu skupu će 20-ak znanstvenika rasvijetliti povijesne okolnosti i tehničke karakteristike početaka elektrifikacije Splita ali i ostalih brojnih gradova, mjesta i otoka u Dalmaciji.

U nastavku pročitajte osvrt dr. sc. Stanka Piplovića na stogodišnjicu elektrifikacije Splita:

Iako je Split imao vrlo povoljne prirodne uvjete za dobivanje i uvođenje električne energije to je učinjeno tek 1920. godine. Grad se poslije Prvog svjetskog rata širio, gospodarstvo je raslo, a nije bilo dovoljno energije za njegov daljnji razvitak i poboljšanje životnih uvjeta. Plin je bio jedina energija kojom se rješavala rasvjeta ulica i stanova te pogon strojeva malih obrtnika.
Općina je imala još od 1911. godine ugovor s tvornicom cementa Split u Majdanu kod Solina prema kojem je bila dužna davati besplatno 200 HP električne energije koju je dobivala s izvora rijeke Jadro. Međutim to nije bilo dovoljno da zadovolji velike potrebe Splita. Stoga je izrađen Generalni projekt kojim su utvrđene opće i osnovne smjernice za provedbu cijele elektrifikacije grada i okolice. Osnovano je društvo Elektra s dva milijuna kruna početnog kapitala i povjerena mu izvedbu svih radova. Napravljen je projekt za izgradnju sustava. Tako je 15. srpnja 1920. godine grad prvi put dobio električnu rasvjetu što je primljeno s velikim oduševljenjem građana.
Potrošači, čiji je broj dnevno rastao, su tražili veću količinu energije pa se tražio novi izvor. Da se ublaže poteškoće izgrađena je 1922. godine pomoćna centrala u gradu s dva dizelova motora koji su priključeni na gradsku mrežu niskog napona.
Konačno je odlučeno kao najpovoljnije da se struja dovede s rijeke Cetine. Na samih 20 km od grada u Dugom Ratu bila je tvornica karbida Sufid koja se napajala jeftinom električnom energijom iz sa slapa Gubavice u Kraljevci gdje je postojala hidrocentrala. Glavni i dugoročni cilj je bio spoj s tvornicom pa je s njom sklopljen ugovor za osiguranje dovoljna količine energije. Započeli su radovi na postavljanju nadzemnog voda i izgradnja glavne trafostanice na Dujmovaći u Splitu. Odatle je je priključen grad s dva zračna voda od 10 kw koji su u predjelu Plokita prešli u podzemne kabele i spajali se s mrežom visokog napona u gradu.
Početkom ožujka 1927. bili su svi radovi oko dostava 4000 kW struje iz Dugog Rata pa je grad imao na raspolaganju više nego što je bilo potrebno energije. Koncem 1928 bilo je u važnijim predjelima grada 8 trafostanica dovršeno. Iz stanice u Dujmovači izlazilo je pet vodova za grad i Kaštela do Trogira. Tako su Split i njegova okolica dobili za ono vrijeme obilnu količinu energije dovoljnu za daljnju izgradnju.
U narednim godinama širila se dalje gradska mreža i javna rasvjeta po ulicama i predgrađima. Osiguranje električne energije bio je, pored nešto ranijeg dovođenja tekuće vode, jedno od najvećih dostignuća komunalnog infrastrukturnog opremanja grada kojim se omogućavao sveukupni brži razvitak. Stvorena je bitna osnovica kvalitetnijeg života i rada.
Stoga je obilježavanje stogodišnjeg jubileja posebno značajno. Ovo je prigoda da se daju nove spoznaje o elektrifikaciji, ne samo grada Splita, već i ostalih gradova i mjesta u Dalmaciji, tj. da se pruži jedna zaokružena slika ovog složenog i opsežnog tehničkog pothvata koji je promijenio svakodnevne živote i navike stanovnika Splita i Dalmacije.


Foto: Rasvjeta na rivi 1932. godine prigodom 50. obljetnice pobjede Narodne stranke na izborima za splitsko Općinsko vijeće. Fotograf Ante Borović. Muzej grada Splita. Autorica kolaža: Dina Vuletin Borčić.