Marjane, naš Marjane

U dugoj povijesti ovog grada pod Marjanom, ovo je trenutak u kojem nažalost svjedočimo kako će upravljanje Marjanom, po slovu Zakona o šumama, po svemu sudeći, preuzeti Hrvatske šume. Pokrenut je postupak prema DORH-u radi uknjidžbe katastarskih čestica sa društvenog i gradskog vlasništva na Republiku Hrvatsku, što ustvari znači kako Marjan postaje – državno vlasništvo. Ali Marjan i famozna marjanska šuma su ipak malo stariji od Hrvatskih šuma.

Ovim priopćenjem Društvo prijatelja kulturne baštine poziva naše građane i sve udruge građana kojima je Marjan u srcu, posebno sve gradske vijećnike, gradsku upravu na čelu sa gradonačelnikom, sve splitske, dalmatinske i hrvatske političare  bez obzira na stranačku svrstanost, da zajedničkim snagama uradimo sve što je moguće, da naš Marjan ostane naš, splitski.

Ako je predstojeća, izgleda neminovna, predaja Marjana na upravljanje Hrvatskim šumama po zakonu, protiv zakona se ne može. Ali zakon se može mijenjati, ljudi su ga napisali i izglasali, pa ga ljudi mogu i promijeniti. Mogu, ako žele, dodati samo jednu pametnu rečenicu, kojom se iz njihovog upravljanja – isključuje. Recimo – Marjan kao jedinstveni kulturno-povijesni i prirodni rezervat (dr. sc. Joško Belamarić), ili recimo – kao jedan simbol grada – brdo Marjan jedan je od centralnih simbola u duhovnom inventaru koji sačinjava identitet grada Splita. Opjevano je u književnim djelima, istraživano u biološkim, geološkim i povijesnim studijama. Po cijelom brdu raspoređena je mreža crkava, pustinjskih stanova i ruševina, s arheološkim nalazima iz prethistorije i antike. (prof. dr. Ivo Babić).

Marjan je i splitska ljubav i nostalgija, prostor sjete za pokojnicima mitskog Sustipana, ali i prostor rekreacije i škuribandi, crkvica i spomen ploča, fontani i agava, priča i legendi, prepun starih toponima koji čuvaju splitsku povijest. Treba li podsjetiti da je Split na Marjanu nekad stvorio i Prirodoslovni muzej i ZOO vrt, Botanički vrt, kao i akvarij unutar Oceanografskog instituta.

O posebnim vrijednostima našeg Marjana (koji ipak nije samo broj stabala u šumi), govori činjenica da ga je Ministarstvo kulture, preko Konzervatorskog odjela u Splitu, zaštitilo sa čak dvije zaštite. Navodimo opise iz registra Ministarstva kulture:

Prva zaštita je: Kulturni krajolik poluotoka Marjana Z-6401

Prostor poluotoka Marjana izniman je u svojoj spomeničkoj složenosti. Na uskom području preklapaju se i prožimaju prapovijesna, antička i srednjevjekovna arheologija, elementi ruralnog krajolika, srednjevjekovne i renesansne crkvice, prostrano židovsko groblje, šuma alepskog bora nastala pošumljavanjem od kraja 19. stoljeća do Drugoga svjetskog rata, arhitektura secesije i moderne te stubišta, šetnice i vidikovci koji su prostor učinili dostupnim građanima. Upravo je spomenička slojevitost najveća vrijednost poluotoka Marjana koja ga čini evidentnim kulturnim krajolikom.

Unutar zaštićenog područja poluotoka Marjana nalaze se sljedeća nepokretna kulturna dobra: Crkva sv. Jurja na rtu Marjana (Z-3427),  Crkva sv. Nikole na Marjanu (Z-3426), Crkva Gospe od sedam žalosti (Z-4800), Crkva sv. Jerolima (Z-4684), Crkvica Betlehem ne južnim padinama Marjana (Z-4643), Židovsko groblje (Z-5554), Zgrada Meteorološke stanice (Z-5399), Secesijske zgrade u sklopu Zoološkog vrta na Marjanu (Z-5945),  Zgrada Instituta za oceanografiju i ribarstvo (Z-5502) i Ostatci crkve sv. Benedikta i arheološko nalazište u predjelu Bene na Marjanu (Z–6122).

Druga zaštita je Kulturno-povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Meje Z-5329, kojom se štite ambijentalne i urbanističke vrijednosti ove zone.

Zbog svega navedenog Marjan jest jedan od simbola Splita, kao što je to recimo zvonik Svetog Duje. Kako bi bilo kad bi upravljanje našeg zvonika prepustili Kaptolu? Ili možda Vatikanu? Stoga Društvo prijatelja kulturne baštine Split, polazeći od navedenih vrijednosti Marjana, koji je već stoljećima prerastao u jedan od simbola grada, smatra kako Marjan mora ostati splitski, naš.

Da se razumijemo, ovim priopćenjem DPKB ničim ne optužuje Hrvatska šume. Za manje upućene Hrvatske šume su društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.), a slijednik su istoimene Javne ustanove osnovane 1991. godine. Direkcija im je u Zagrebu, a ima 16 Uprava šuma-podružnica i 168 šumarija (postoji i UŠP Split sa 17 šumarija). Osnovna djelatnost Hrvatskim šumama jest – gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj.  Oko 89% ukupnog prihoda Hrvatske šume ostvaruju od osnovne djelatnosti – prodaje drveta. Ponovimo – gospodarenje i prodaja drveta. Radi usporedbe, Hrvatske šume upravljaju sa preko 2 milijuna hektara šuma, a naša Marjanska šuma zauzima oko 174 hektara i ima izrazito rekreacijsko značenje (Josip Borić). Uostalom, nisu se Hrvatske šume do danas baš ni trsile da Marjan bude njihov.

Podsjetimo kako je 2004. godine zaslugom baš Društva Marjan i splitskih saborskih zastupnika, Hrvatski sabor izglasao osnivanje Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan, čime je grad Split ponovo stekao pravo upravljanja Marjanom (dakle 14 godina nakon što su, temeljem Zakona o šumama od 16.listopada 1990. sve šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu postale – vlasništvo Republike Hrvatske.

Za moto ovog priopćenja odabrali smo naslov briljantne monografije Marjane, naš Marjane, koju je 2001. godine izdalo Marjan – Društvo za zaštitu i unaprjeđenje Marjana. Tadašnji predsjednik društva prof. dr. Ivo Lozić je kao urednik uspio okupiti čitav niz eminentnih intelektualaca, koji su svojim riječju, slikom i zvukom podigli Marjanu dostojni spomenik, kao sjećanje na neke bolje dane. Vrijedno je i nabrojiti stručnjake koji su sazidali ovu spomen knjigu: uz urednike Gerarda Denegrija, Antu Ganzu Ćiću i Ivu Lozića, tekstove su napisali Duško Kečkemet, Anatolij Kudrjavcev, Krešimir Sakač, Slobodan Šestanović, Žarko Vrdoljak, Gvido Piasevoli, Perislav Petrić. Darovan Tušek, Ivo Lozić, Stanko Piplović, Ante Sapunar, Josip Borić, Dražen Grgurević, Ljubo Stipišić, recenzenti Ivo Babić i Joško Belamarić.

Uredništvo je u proslov ovog spliskog libra ne bez razloga napisalo: Generacije naših predaka su štitile i unaprjeđivale prostor marjanskog poluotoka od kojih smo ga sačuvan i uređen naslijedili da bi ga takovog predali budućim generacijama. 

Kome ga danas mi predajemo? Hrvatskim šumama?

Dopredsjednik društva                                                 Predsjednica društva

Edo Šegvić                                                                       Snježana Kuvačić