TRIBAŠ 9/2013

7.2.2013.
TRIBAŠ 9/2013
U Književnom krugu, Split komemoracija u organizaciji Književnog kruga Split,  Konzervatorskog ureda Ministarstva kulture RH i Društva prijetelja kulturne baštine Split
Dipl. arheol Helga Zglav-Martinac, prof. DPKBS / MGS
Exegi monumentum aere peraenius …
Naša kolegica Nevenka Bezić Božanić
Rođena je u Bjelovaru 2.11.1927., a umrla je u Splitu 2013. u 85. godini.
Osnovna škola i dio gimnazije u Virovitici, a maturirala je u Splitu. Diplomirala 1951. povijest umjetnosti na FF u Zg. Konzervatorica  u Zavodu za zaštitu spomenika Dalmacije u Splitu. Umirovljena kao viša konzervatorica 1969. godine. 1979. godine dobila je Nagradu grada Splita za znanstveni rad.
Spomeničkom baštinom bavi se od početka svog radnog vijeka, obavljajući klasične poslove zaštite koju je provodila kao djelatnica Zavoda za zaštitu spomenika Dalmacije u Splitu i suradnica C. Fiskovića pa sve do zalaganja za afirmacijom hrvatskog čipkarstva kao specifičnog i važnog dijela hrvatske i europske kulturne baštine. Kao pripadnica kulturnog kruga intelektualaca koji su sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokušavali inicirati oživljavanja brige za baštinu i afirmacije baštinskih vrijednosti objelodanjujući svoje ideje kroz niz udruga formiranih u to vrijeme, ostavila je zapaženog traga svojim sudjelovanjem u tom kulturološkom prevratu. U to vrijeme pada osnivanje Društva prijatelja kulturne baštine (1971.) u čijim je prvim redovima nazočna zajedno sa mnogim nam dobro poznatim imenima kao što su, G. Sladoljev, M. Znidaršić,  prof A. Sapunar, Dr S. Piplović, kao članica i kao suradnica časopisa Kulturna Baština.
Svoj rad je od samog početka usmjerila prema temama iz hrvatske povijesti i povijesti umjetnosti pritom marljivo i pedantno istražujući  crkvene arhive, inventare i riznice otvorila je nove vizure  i perspektive sebi i svojim kolegama stvorivši svojevrstan registar imena dotada poznatih, ali i potpuno nepoznatih dalmatinskih, majstora i umjetnika (Majstori Dalmacije: IX – XVIII st.). Tako je N. Bezić Božanić svojim sistematičnim istraživanjima i bilježenjima dala „radni instrument“ kao važnu pretpostavku svakog budućeg rada.
Ove trenutke rastanka obitelji i sebi nastojimo olakšati vjerujući u stihove:
Non omnis moriar, multaque pars mei vitabit Libitinam. Quintus Horatius Flaccus, Ode
Slava joj!