U MUZEJU GRADA SPLITA PROMOVIRANA KNJIGA EDE ŠEGVIĆA “SPLISKI MATUN”
U prepunoj Gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita održana je promocija knjige Ede Šegvića ‘Spliski matun’, nakladnika Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije (FGAG), Društva ahitekata Split (DAS) i Društva prijatelja kulturne baštine. Uz autora, o knjizi su govorili jedan od najuspješnijih splitskih gradonačelnika prof. dr. sc. Jakša Miličić u ime FGAG-a, predsjednik DAS-a arhitekt Dragan Žuvela, arhitekt Ivo Vojnović u ime Hrvatske komore arhitekata – područni odbor Split, te prof. dr. sc. Dunja Jutronić, autorica brojnih stručnih radova o splitskom govoru.
Kako je kazano, ‘Spliski matun’ svojevrsni je dokument o splitskom graditeljstvu druge polovine 20 stoljeća. Autor kao sudionik tog perioda splitskog građevinarstva i kao neposredni svjedok, s iskustvom dugogodišnjeg rada na gradilištu i u projektom birou zapisuje stanje i razvoj građevinarstva tog razdoblja. Dokumentira konkretne situacije, podatcima prati izgradnju Splita od drugoga svjetskog rata do danas, objašnjava složenost odnosa sudionika u graditeljstvu na razini investitor, projektant, izvođač, te načine projektiranja i sisteme građenja, tehničke podatke…
Ilustrirana je s 45 originalnih grafičkih priloga, fotografija, prostoručnih crteža i karikatura samog autora.
– Knjiga je važna i zbog topline izražavanja, prati epohalnu dinamiku promjena koje su nastajale. Mijenjali su se alati i zanati, a Šegvić je sve lijepo ispričao tako da se tekst čita u dahu – kazao je među ostalim Miličić.
Da je ‘Spliski matun’ važan za sve generacije, ustvrdio je Žuvela, opisujući je kao čitljivu, toplu i korisnu knjigu.
– Mislim da je memento za razdoblje posljednjih 50 godina gradnje – zaključio je.
Vojnović ju je opisao kao posvetu građevinarima koja je na neki način i autobiografska.
– Autor je spasio od zaborava rad na gradilištu i izričaj splitskih građevinara – podvukao je Vojnović.
Posebno emotivno o značaju djela je objašnjavala lingvistkinja Jutronić navodeći i da je očuvao pučko građevinsko nazivlje te da su i same riječi objašnjene s puno topline.
Kako je na kraju knjige ‘Rječnik dalmatinskih građevinara’ s preko 2000 naziva, profesorica se osvrnula na taj dio i jezik na kojem je napisana.
– Autor s pravom naglašava da naše službeno školstvo ne priznaje ovaj građevinski ‘lingua franca’, pa se građevinari tek na gradilištu susretnu s riječima kao što su kantinela, mural, puntižela. Oni su jedinstveni i nemaju službene prijevode na standardnom hrvatskom jeziku – navodila je.
Pisana je na splitskom govoru, kako je rekla, Šegvićeve knjige su i u tom pogledu prava iznimka jer se stručne knjige uobičajeno pišu standardnim hrvatskim jezikom.
– Ono što je, osim jezika još upečatljivije, u Šegvićevom izričaju jest da u mnogim pričama on zapravo svojim stilom nastavlja Uvodićevu i Smojinu tradiciju detaljnih i toplih opisa ljudi, kuća i situacija – istaknula je.
Na koncu je podvukla da će čitatelj naći štivo puno podataka, životnih priča, mijenja, timbra i patina vrimena i puni domaćih riči, a sve to napisano na svima nama bliskoj spliskoj riči.
Na samom kraju autor je pročitao dva ulomka pozdravljen dugotrajnim pljeskom.
Što se tiče knjige, kazao je kako odgovor na pitanje zašto je nastala leži u tome što građani žive u objektima koje je netko napravio, a o građevinarima se zapravo nije nikada pisalo. Nepravedno su zanemareni.
– Ovo nije povijesna knjiga, nego dokumentarna proza. Moja istina o 50 godina u građevinarstvu, netko može imati svoju drugu istinu – rekao je uvodno.
Radio je tako u dvije države, u dva sistema pa na kraju i u samom kapitalizmu gdje je privatni interes iznad javnog.
– Ova knjiga je posvećena radnicima s alatom u ruci. To je težak i stručan posao koji se radi i po kiši i po vjetru i na suncu i na visinama – poručio je uz nadu da će mladim ljudima pomoći kada s fakulteta dođu na gradilište.
Promociju su, dodajmo, glazbenim nastupom oplemenili učenici Glazbene škole Josipa Hatzea.
Izvor: Dalmatinski portal (Živana Šušak Živković)