Otvoreno pismo – procesija za sv. Duju
Treba li Split vratiti tradicionalnu procesiju sv.Dujma?
U središtu slavlja tradicionalnog blagdana sv.Dujma zaštitnika Splita svakako je procesija sa svečanom misom. Takvo slavlje povezano s popratnim sajmom traje stoljećima. Slavlje se dakle sastoji iz dvije komponente: liturgijske i trgovačko-sajamske.
Naravno da su se kroz proteklo vrijeme zbivale brojne promjene. Međutim, zadnjih deset godina nema više nekadašnje ophodnje, jer je kretanje procesije reducirano na manji dio tradicionalnoga puta. Osim toga reducirani su i modificirani još neki detalji, a bogoslužje je premješteno iz svog izvornog mjesta- katedrale, na zapadni dio Rive, na mjesto održavanja svih javnih i masovnih događanja od raznih estradnih, pa sve do političko propagandnih ili protestnih skupova, itd.
Nakon drugog svjetskog rata tradicionalna procesija je bila ukinuta, pa ju je jedino bilo moguće ostvariti kao ophod u uskom prostoru periptera katedrale. Međutim, kako je kod građana ostalo duboko ukorjenjeno tradicijsko naslijeđe, uspostavom Hrvatske države je izvršena priprema za obnovu te svečanosti, koja je određena i Statutom Splita: „Građani Splita će napose i službeno slaviti svetoga Dujma, svog nebeskog zaštitnika, a katedralu, koja je njemu i posvećena , kao mjesto Božje slave, štovat će svi građani.“ To je već određivao i Statut grada Splita iz 1312.godine. Nažalost, unatoč temeljite pripreme 1991. godine održana je samo svečana misa i ophod u peristeru, jer je nevrijeme onemogućilo održavanje proslave po pravilima tradicionalnog ceremonijala. Zato je proslava već slijedeće godine 1992. izvedena u punom sjaju sa svim sadržajima. Procesija je krenula s Peristila, pa kroz Srebrna vrata, Hrvojevom, čitavom Rivom, Marmontovom, ulicom kralja Tomislava, pa Hrvojevom i ponovno kroz Srebrna vrata na Poljanu Kraljice Jelene i Peristil. Pozornica s oltarom i podijem za katedralni pjevački zbor su bili postavljeni na slobodnom prostoru podno sjevernog dijela katedrale.
Međutim, fjera sv. Duje je 2004.godine obilježena je rušenjem tradicije, kad je ophodnja procesije zaustavljena na manje od pola puta, jer je pozornica za održavanje svečane mise postavljena na zapadnom dijelu Rive na kojoj su duž čitavog sjevernog dijela nanizani kafići, dok je južni dio popunjen brojnim objektima sajma. Lanjske godine je bila deseta godišnjica takve scenografije liturgijskog dijela proslave unatoč negodovanjima i prigovorima građana.
Društvu prijatelja kulturne baštine Split kao i brojnim građanima i vjernicima ovog drevnog grada, koji poštuju i drže do tradicionalnih zasada, teško je prihvatljivo da je veličina prostora diktirala promjene mjesta održavanja svečane mise i skraćenja procesije, premda razumijemo da novo vrijeme često zahtjeva i nova rješenja. Ali, postavljanje oltara u ambijent, koji ima sajamsko-ugostiteljsku dominaciju, te pokriva veliki dio prostora i koji su s obzirom na njihovu djelatnost orijentirani na materijalne, a ne na duhovne vrednote, ne čini se uopće prikladnim. Kako uspostaviti koncentraciju duhovnosti za vrijeme trajanja mise kada je, čini se, prevladao štih estradizacije? Lokacija pozornice na tom dijelu Rive a priori je odredila znatno skraćeni put procesije, koja to više nije, jer ako se prihvati da je procesija svečana molitva vjernika, koji se kreću pod vodstvom svećenika , najprije oko svečane crkve ili od jednog svetog mjesta do drugog, s nakanom da pobude pobožnost, evociraju svečeva dobročinstva i odaju mu zahvalnost onda ova desetgodišnja „procesija“ samo u svom početku zadovoljava ovaj opis. Tradicionalna procesija se vraćala na ishodište, svom zaštitniku kome je i namjenjena da bi se održala svečana misa.
I dok su neki, čuvajući tradiciju procesije u slavu svog zaštitnika i uopće odnosom prema ovoj svetkovini izborili da ista kao nematerijano kulturno dobro potpadne pod okrilje UNESCO (sveti Vlaho u Dubrovniku), grad Split kao da ide suprotnim pravcem i umjesto da najveća svetkovina grada i procesija zadrže tradicionalnu scenografiju prošlih stoljeća, ona se sve više profanira.